Ako je u duelu sa Izraelom igra u prvom poluvremenu i ličila na nešto, u nastavku su izabranici Zorana Slavnića djelovali potpuno anemično, bez koncepcije, stihijski... ni traga od one lepršave igre koju je uoči puta u Španiju samuvjereno najavljivao srpski selektor.

Prije dve godine Srbija (i Crna Gora) bila je domaćin Evropskog prvenstva i tada je dobila vruć šamar - eliminaciju već u osmini finala. Godinu dana kasnije brukali smo se i na SP u Japanu, a ovog puta u Španiji zazvečala nova, još jača šamarčina - eliminacija poslije prve faze takmičenja, prvi put poslije 1947. godine.

Zvoniće u glavama navijača iz "zemlje košarke" (!!??) još dugo od ovog bolnog udarca. Ne samo da su ostali daleko od medalje, nego neće vidjeti ni Olimpijske igre u Pekingu!!

Kada se na lošu igru, nadoveže selektorovo bezgranično povjerenje u nekoliko igrača koji su u pojedinim momentima "silovali" loptu, kao i čist bezobrazluk i nedostatak kućnog vaspitanja pojedinih košarkaša onda se nije moglo ni očekivati ništa bolje.

Za razliku od prva dva meča u grupi u kojima su "živjeli" samo od odbrane, srpski reprezentativci su u prvom poluvremenu protiv Izraela prvi put na šampionatu prikazala malo više kreacije u napadu i za nijansu bržu igru. Takav pristup rezultirao je vodjstvom od devet poena poslije 20 minuta (45:36).

I onda kada se očekivali da će u nastavku Mokini "moskitosi" manje-više rutinski ovjeriti ulaznicu za drugu fazu takmičenja sve se raspalo.

Izraelci su strpljivom igrom lagano topili prednost "plavih" i na nešto više od tri minuta prije kraja treće četvrtine poenima Meira Tapira prvi put su poveli - 59:58, da bi nakon rezultatske klackalice Pnini vezao sedam poena za vodjstvo 68:62.

"Plavi" su trojkom Gurovića i košem Jarića uhvatili rezultatski priključak. Medjutim, nakon toga nekoliko brzopletih šuteva i nerealizovanih penala trasirali su put u poraz.

Roberts je pogodio za tri, a zatim i dva slobodna bacanja i tri minuta prije kraja Izrael je vodio 75:68, što je bio deficit koji srpski reprezentativci više nisu imali snage da nadoknade.

Do velikog uspjeha Izraelce je predvodili su sjajni Janiv Grin, koji je nanizao 26 poena i 12 skokova, i Jotam Halperin koji je postigao 17 koševa.

U srpskom  timu najefikasniji je bio Milan Gurović sa 19 poena, Darko Miličić je zabilježio 18 poena i 13 skokova, dok je Marko Jarić imao 11.

Poslije "Raida" kojim su ih nakon Rusa i Grka zaprašili i Izraelci, Mokini "moskitosi" bili su utučeni, razočarani...

Milan Gurović je rekao da se oprašta od reprezentacije, Marko Jarić je spominjao "majmune i onu stvar" , a Darko Miličić je svijestan da ih čeka oštra kritika u zemlji, mada je poručio da i ubuduće ne planira da ide na Havaje na kupanje, već da će se uvijek odazivati pozivu u nacionalni tim.

Milan Gurović:

"Mislili smo da ćemo lako izaći na kraj sa Izraelom i to nas je skupo koštalo. Bili smo bolji samo na papiru. Ova generacija momaka je pokazala da može da se nosi sa Grčkom i Rusijom. Drago mi je i čast mi je što sam im bio kapiten. Znam da će neki da pljuju po meni, ali to bi trebalo da se odnosi na one koji nisu došli. Krvarili smo, dali smo maksimum. Uprkos debaklu i dalje sam optimista i uvjek ću biti, kao i sada kada odem u novi klub. Nismo mogli više, ovo je moj definitivni oproštaj od reprezentacije. Drago mi je što sam branio boje Srbije, to sam žarko želio i zbog toga ostavio djecu i ženu kod kuće".

Marko Jarić:

"Želio da pomognem reprezentaciji, da izginem. Nismo našlili tu hemiju, tu igru koja nam je bila potrebna. Žao mi je, ali moramo da idemo dalje. Jednostavno, ovo je sport, ovo što nam se desilo je poput onoga kada ti majmun okrene onu stvar. Jednostavno, ne vrijedi. Pali smo mentalno, a njima je sve polazilo za rukom. Pokazalo se da danas svi igraju košarku i da svako svakog može da pobjedi. Doživjeli smo psihološki i moralni pad. Imamo dosta talenata, mladje selekcije su osvojile sve što se moglo osvojiti, treba im pomoći da se razviju u vrhunske igrače i da, što je najvažnije, znaju da cijene ovaj dres i da se pojave uvjek u reprezentaciji kad god budu bili pozvani. Ne mogu da vam odgovorim na pitanje šta je veći neuspjeh, ovo sada ili kada je naša reprezentacija eliminisana sa Evropskog prvenstva 2005. u Beogradu. Jednostavno to sada ne mogu da ocijenim".

Darko Miličić:

"Mi koji smo se odazvali reprezentaciji pružili smo maksimum, da se ne lažemo. Ja poštujem sve igrače i uvjek ću igrati za reprezentaciju, nadam se i ostali".
"Mi igrači ćemo ostati u super odnosima, neće biti kao 2005, kada smo se vrijedjali medju sobom. Nismo mogli više od ovoga, malo smo vremena proveli zajedno, nismo se uklopili kako je trebalo. Svaki šut je bio muka živa, meni, Gurketu, baš smo se namučili. Ovo je bio naš limit iako možda ljudi misle drugačije. Moka je super čovjek, ima preveliko srce, ali nema šta tu njega kriviti. Forma nije bila , ni fizički, ni psihički dobra, naša igra nije bila sjajna, Gurketovi šutevi su bili preko šest ruku, mi stajali na trojci. Znali smo sve šta ne valja, ali nismo imali vremena da sve to dovedemo u red. Gurke je kralj šuteva, ali svaku našu akciju su ekipe pročitale, dolazilo je do preuzimanja, a mi nismo znali gdje da idemo. Dosta je bilo konfuzije u našoj igri. Niko nije tu kriv, ni mi, ni Moka, tako je kako je. Većina nas nismo znali jedni druge, a ipak smo odigrali egal sa evropskim prvakom. Dok igram košarku odazivaću se u reprezentaciju, nadam se da će i ostali to raditi. Jer jedino kada bismo se svi odazvali, napravili bismo nešto. Svi naši navijači u zemlji biće sigurno ljuti na nas, s pravom, ali sada vi novinari ne bi trebalo da nas pljujete. Marko, Gurke i ja smo došli, nisam otišao na Havaje da se kupam, kao ni ostali igrači, oni mladji. Dali su maksimum, borili se koliko su mogli, ali s obzirom kakva smo košarkaška nacija svi očekuju dosta od nas. Imaju pravo da se ljute".

(MONDO) 

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare