Stotine radnika, koji su se javljali na oglas za rad u Rusiji, izvarali su predstavnici beogradske firme “ITSC” tako što su ih zakinuli za nekoliko mukotrpno zarađenih plata u Sibiru.
Jedan od njih je zidar iz Doboja Goran Vasilić. Ispoštovao je ugovor i ostao u Sibiru šest mjeseci, ali su mu, kaže, isplaćene samo dvije plate. Kaže da je zvao firmu “ITSC” u Beogradu, ali da mu je rečeno da je to bila ispostava u Beogradu, koja je zatvorena, i da radi firma samo u Nižnevartovsku.
Dodaje da je među prevarenima i Nedo Čupeljić iz Modriče, dok Lozničanin Radislav Petrović nabraja Zorana Pavlovića, Gorana Tomića, Zorana Antonića.
Željko Marjanović iz Pala je u Sibiru radio dva i po mjeseca, a za to nije dobio nikakvu naknadu.
- Nakon mjeseca rada, kad nam nisu isplatili ništa, obustavili smo poslove. Ali oni su poslali druge da nas odmah isele iz baraka i nisu nam davali hranu. Bili smo kao bijelo roblje, bez novca i mogućnosti da se vratimo - kaže Marjanović.
Dodaje da su mu za to vrijeme dali samo smještaj, hranu i za cigarete. Da se, kaže, nije razbolio, ne bi mu nikada platili kartu za nazad. Poslije tog iskustva, dodaje, u Rusiju ne bi više išao ni na plaćeni izlet.
- Posrednik u poslu bio je Jovo Borovčanin iz Pala, a radilo se za beogradsko preduzeće za projektovanje, inženjering i usluge “ITSC”. I Borovčanin nam je uzimao pare za vizu, iako smo imali plaćenu vaučer vizu - priča Marjanović.
Radislav Petrović Japa, armirač iz Loznice, kaže da je na rad u Sibir otišao u avgustu, a da se vratio nakon tri mjeseca.
- Sklapali smo neke ugovore na šest mjeseci. Ali oni nas nisu isplaćivali redovno i mi smo se vratili nazad. Obećano je sve, a radili smo na crno u gradu Nižnevartovsk. Obećana je satnica od pet do sedam dolara, a svima je obračunata po 3,80. Odbili su i novac za avionsku kartu, tako da sam radio tri, a dobio platu za jedan mjesec - kaže Petrović.
Radnici najodgovornijim smatraju direktore firme “ITSC” Maleša Radića i Vasu Stošića.
Na mobilni telefon Jove Borovčanina javio se muškarac koji je rekao da se radi o pogrešnom broju. Uprkos brojnim pokušajima nismo uspjeli da stupimo u kontakt sa Radićem i Stošićem.
Dobar dan, Nesto slicno sam dozivio 1999 godine , takodje, ali od beogradske projektne kuce Svetlost Teatar. Normalno nisam samo ja ostao "kratkih rukava" vec i vecina radnika te firme koja je radila na projektu "Nove Opere" i "Filiala Bolsoi Teatra" u Moskvi . Meni i supruzi su ostali duzni oko 20-tak hiljada dolara (znaci po 10-tak svakome) a mi smo bili ti sto su im skoro najmanje duzili. Nemogu da tvrdim da smo bili robovi ali da smo radili na "dodjem ti", to da.Normalno da sam poslije razmisljao kako da dobijem svoje novce nazad ali sve je bilo bezuspjesno. Ova vijest me podsjetila na ta ruzna vremena bezvlasca i bezprava i dok postoje takve firme (ljudi) nema srece na Balkanu. Najzalosnije da se znaju imena ljudi koji su izvrsili ovo krivicno djelo (tuzioci bi znali da daju brojeve ovim djelima po zakonu xxx) a drzava nemoze (ili nece) da uradi nista. To onda daje odrijesene ruke slicnim "biznismenima" da i dalje koriste, nekaznjeno, besplatni i ponizavajuci rad ljudi.
A za ova dva zadnje pomunuta gospodina bi trebalo podici optuznicu zbog tih krivicnih djela pa bi se Vam mozda i javili na mobilni telefon :)
Pozdrav
01.09.2008 12:21:40
Napišite komentar
Opcija postavljanja komenatara na vijestima je omogućena samo registrovanim korisnicima.
Upozorenje:
- Prilikom postavljanja komentara svi korisnici su dužni da poštuju Uslove korišcenja BanjalukaLive portala ili ce im u protivnom biti uskraćena mogucnost da ponovo postavljaju svoje komentare.
- Portal www.banjalukalive.com ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije portala www.banjalukalive.com.