|
Imamo 17 gostiju na sajtu |
|
|
|
Svjedok o granatiranju Knina u akciji „Oluja” |
Poslije tri nedjelje pauze juče je u Hagu nastavljeno suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču zbog ratnih zločina počinjenih nad Srbima tokom i poslije akcije „Oluja” 1995. godine.
Oni su optuženi za zajednički zločinački poduhvat, na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik RH Franjo Tuđman, a cilj je bio etničko čišćenje srpskog stanovništva s područja Krajine u Hrvatskoj radi naseljavanja Hrvata iz BiH i drugih dijelova Hrvatske na njihovo mjesto.
Suđenje je bilo zatvoreno, trajalo je duže od dva časa, a zatim je počelo saslušavanje svjedoka zaštićenog identiteta br. šest. Zna se da se radi o stanovniku Knina, koji je opisao kako je to izgledalo 4. avgusta 1995, kada je Hrvatska vojska napala Knin. Njegovo svjedočenje, naime, potkrepilo je navode optužnice o prekomernom granatiranju Knina koji je „tučen” artiljerijskom vatrom, iako su građani i srpska vojska napustili grad, a u njemu je ostao samo pokoji civil i mirovne snage UN.
Navodeći da je živjeo u zgradi u samom gradu, odakle je krenuo u izbjeglištvo kada je počelo granatiranje, svjedok je rekao: „Bežeći iz svoje zgrade najpre sam išao u garažu po automobil. Ona se nalazila ispod Kninske tvrđave, tačnije kod Doma penzionera. Tokom bijega vidio sam kuće koje su gorele i uznemirene ljude koji su bežali. Zajedno s porodicom pridružio sam se konvoju kojim smo otišli prema Beogradu”.
Zatim je usljedilo detaljno dešifrovanje snimaka bombardovanja, gdje je koja granata pala u gradu. Svjedok je u vezi sa tim još 1997. godine haškom sudu predao video-snimak samog početka bombardovanja Knina na kojem se vidi kako granate neselektivno eksplodiraju po gradu i pogađaju civilne kuće i druge objekte. Taj film, koji je svojevremeno kao dokumentarni autorski rad prikazivan na smotrama dokumentarnih filmova i nekoliko puta na beogradskoj televiziji, kako je svjedok objasnio, snimila je ekipa Zastave-filma iz Beograda reditelja Milivoja Nestorovića, koja se slučajno tog dana zatekla u Kninu.
Zatim je započelo unakrsno ispitivanje u kojem je odbrana nastojala da svjedoka prikaže kao nepouzdanog. Zanimljivo je da je baš uoči današnjeg nastavka suđenja to pokušala i zagrebačka štampa, pa je „Jutarnji list”, na primjer, objavio da zna svedokovo ime kao i funkcije na kojima je bio tokom rata i danas, ali to „ne smije da objavi”, te napominje da je dotični „povremeno aktivan u društvenom i političkom životu Hrvatske”.
Iako se radi o zaštićenom svjedoku, list pokušava da ga unaprijed dezavuiše tvrdnjom da je on „apologeta osuđenog ratnog zločinca Milana Martića”, te da je „javno opravdavao granatiranje Zagreba”, koje je – kao što je poznato – naredio Martić zbog napada Hrvatske vojske na Srbe u zapadnoj Slavoniji i masakra izbegličke kolone na putu kojim su bježali prema mostu između Stare i Bosanske Gradiške na Savi započetog prvog maja 1995. godine (akcija „Bljesak”).
„Smatramo bitnim otkriti javnosti da se Haško tužilaštvo oslanja na svjedoka koji je opravdavao događaj kojeg je to isto tužilaštvo okarakterisalo, a sud potvrdio, kao ratni zločin”, napominje se, takođe, u tom listu.
Time opet na vidjelo izbija već ranije uočena sklonost primjene „dva aršina” kada je u pitanju odnos prema ratnim zločinima iz proteklog rata počinjenim u Hrvatskoj. Tako su nedavno na suđenju generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu u Zagrebu zbog ratnih zločina počinjenih u Medačkom džepu 1993. godine svjedočili i hrvatski oficiri – učesnici te akcije, što znači da su direktno zainteresovani, odnosno pristrasni – jer su mirno tvrdili da nikakvih zločina nad Srbima niti rušenja njihovih kuća tada nije bilo, iako je svima jasno i poznato upravo suprotno. Naravno da sud procjenjuje relevantnost svakog svjedočenja, pri čemu ga se ne tiču razmišljanja svjedoka već ono što su neposredno vidjeli i doživjeli, ali nijedne domaće novine tada nisu primjetile niti su se čudile da se radi o svjedocima koji su direktno „umočeni” u same nemile događaje u Medačkom džepu.
(Politika)
|
|
|
|
|
|