BanjalukaLive

Wed12132017



Smrt Boška i Admire - 24 godine poslije

admira boskoYT1805


Priča o Srbinu Bošku i muslimanki Admiri, jedna je od onih ratnih ljubavnih priča koja nikoga nije ostavila ravnodušnim tog 18. maja 1993, ali 24 godine kasnije, jer njihova ljubav bila je jača od smrti.

Ovi 25-godišnjaci, 18. maja 1993. godine, u pokušaju bijega od ludila koje je zahvatilo njihovu zemlju, ubijeni su na mostu Vrbanja, a njihova zagrljena tijela su na tom mjestu ostala i nekoliko dana kasnije. Slika te tragedije obišla je svijet, a njihove ubice do danas nisu identifikovane.

Mladi i zaljubljeni, iako različitih nacionalnosti u vremenu kada je to bilo skoro pa nemoguće, pripremali su vjenčanje i bijeg iz nepodnošljive stvarnosti. Tog kobnog dana u popodnevnim satima, u nadi da će uspjeti da pobjegnu, jedan Srbin i jedna Bošnjakinja iz Sarajeva postali su Romeo i Julija.

Upoznali su se na sarajevskoj Olimpijadi, a prijateljstvo je ubrzo preraslo u srednjoškolsku ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate.

Njihovi roditelji podržavali su ovu ljubav. Zajedno su išli na ljetovanja, zimovanja i zabave - bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost, a onda im je sudbina na mostu, koji je Sarajevo dijelio na dva dijela, zauvijek prekinula snove.

Boško zbog Admire nije otišao iz Sarajeva, a iako su živeli kilometrima daleko, viđali su se svakog dana.

Godinu dana nakon početka rata u BiH odlučili su da napuste grad i potraže bolji život negde gde njihova ljubav neće biti osuđivana i gdje neće morati da hodaju pognute glave zbog imena i prezimena.
Preko zajedničkog prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva te su 18. maja 1993. godine krenuli ka slobodi.

Vjerujući da je na snazi primirje, nisu čekali noć nego su krenuli u 17 sati, ali su stigli samo do Vrbanja mosta gdje je prvi metak iz snajpera pogodio Boška, a potom i Admiru.

Smrtno ranjena ona je dopuzala do mrtvog Boška, zagrlila ga i izdahnula. Njihova tijela su sedam dana ležala na istom mjestu jer su se nalazila na "ničijoj zemlji", a na kraju su ih izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i pokopali ih na groblju u Lukavici, prenosi Mondo.

Po završetku rata su Admirini roditelji tijela prebacili u Sarajevo gdje su sahranjeni jedno pored drugog na groblju Lav.

O njima su pisali mnogi, i pjesme, i članke, i priče... Jedan od najpoznatijih članaka bio je onaj Kurta Šorka, koji je objavio Rojters 23. maja 1993. i koji je zatim obišao cijeli svijet.

"Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obe strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio", napisao je Šork.

Sarajevski Romeo i Julija, kako ih mediji u regionu najčešće nazivaju, simbol su zajedništva i suživota u glavnom gradu BiH, iako oni nemaju spomen-obilježje.

Pogledajte priču o ovoj "večnoj ljubavi" koja je emitovana na RTS-u.



I sarajevski bend "Zabranjeno pušenje" je prije nekoliko godina "oživeo" Admiru i Boška.



Foto: Youtube/ScreenShot