Wed04262017



Da li špijuniraju naše telefone i računare?

spijun yay3012

Krajem prošle godine, nakon velikih polemika u Velikoj Britaniji je usvojen kontroverzni propis koji britanskim bezbjednosnim agencijama daje pravo da sprovode masovni nadzor građana.

Tzv. Zakon o ovlaštenjima istražilaca, na snagu je stupio ove godine i on omogućava britanskim službama da legalno hakuju, čitaju i skladiše sve informacije sa telefona ili kompjutera bilo kog građanina - čak iako građanin želi samo, npr. da gleda utakmice Mančester junajteda i nizašta nije osumnjičen.

Ovo nije ništa drugo, kažu zabrinuti kritičari, do neprekidni i sveobuhvatni nadzor o kojem je pisao čuveni britanski pisac Džordž Orvel.

Direktor Agencije za informaciono društvo Republike Srpske, komentaršući zakon koji je plavom krvlju (ne digitalnim, već stvarnim potpisom) parafirala engleska kraljica, kaže za Mondo.ba da zemlje pokušavaju uspostaviti balans između potrebe za efikasnom zaštitom od prijetnji po bezbjednost društva i zaštite privatnosti građana u kibernetičkom prostoru, pa neke kao što su Sjedinjene Američke Države, Rusija, Velika Britanija, u fokus stavljaju bezbjednost, dok kontinentalne države-članice EU svoja zakonska rješenja baziraju na zaštiti privatnosti i striktnoj sudskoj kontroli istražnog postupka.

"Specifičnost ovog akta u odnosu na uporedna zakonska rješenja je amnestiranje policijskih i obavještajnih agencija od procesuiranja za činjenje određenih krivičnih djela kao što je neovlašten pristup računarskom sistemu, a sve u cilju prikupljanja dokaza o namjeri za izvršenje krivičnog djela ili o počinjenom krivičnom djelu (?!). To u praksi znači da će policijski istražioci i obavještajni operativci primjenjivati istu taktiku i alate kao i kibernetički kriminalci i to se ovim zakonom to po prvi put legalizuje. Izostanak sudskog naloga za preduzimanje ovakvih radnji svakako ne doprinosi povjerenju građana u primjenu ovog zakona," objašnjava Rajčević.

On kaže da je se može pretpostaviti da će i primjena Zakona o ovlašćenjima istražilaca uvijek biti u „sivoj zoni“, pogotovo ako se u vidu imaju široka ovlašćenja (''rade šta god hoće") policijskih i obavještajnih agencija te obaveza svakog britanskog pružaoca komunikacionih usluga da skladišti meta podatke o aktivnostima svojih korisnika u trajanju od najmanje godinu dana.

Vijesti o prisluškivanju građana Srpske i FBiH od strane državnih službi periodično su se pojavljivale  i u našim medijima. MUP RS je u avgustu prošle godine, nakon jedne skupštinske rasprave, demantovao da ima uređaje za prisluškivanje, navodi Mondo.

U pauzi skrolovanja po Fejsbuk tajmlajnu, pisanja komentara i tvitova, našem onlajn građaninu koji ponekad živi i u stvarnom svijetu, na um može pasti pitanje: može li naša država nas tako prisluškivati, kao Engleska Engleze?

"Nemam saznanja o primjeni ovakvih ili sličnih metoda od strane država u regionu. Svaka primjena „posebnih istražnih radnji“ koje su propisane u zakonima o krivičnom postupku zahtijeva veliki stepen povjerljivosti kako bi se na što efikasniji način došlo do podataka u cilju podizanja optužnice. Pretpostavljam da domaće i policijske i obavještajne agencije u regionu ne raspolažu tako sofisticiranim i modernim tehnološkim sredstvima i obučenim službenicima kao američka NSA, britanski GHCQ ili ruski FSB, već da se posebne istražne radnje mahom primjenjuju na presretanje telefonskih razgovora, tajne mjere praćenja i nadzora itd", kaže direktor AIDRS.

Valja napomenuti ipak da se u kvartalnim izvještajima pojedinih društvenih mreža o upitima koje im dolaze od strane istražnih organa mogu pronaći i agencije iz BiH, ili regiona.

Ovaj sagovornik napominje da su prikupljanje i analiza podataka od strane ovlaštenih lica često protivzakoniti i pored odredbi koje nalažu sudski nadzor.

"O tome je svjetska javnost svjedočila tokom čuvenih „Snoudenovih otkrića“ kada je otkrivena do tada najmasovnija operacija prikupljanja podataka o aktivnostima lica u kibernetičkom prostoru koja je obuhvatala kako strane državljane, tako i državljane SAD-a što je bilo u suprotnosti sa američkim propisima koji za preduzimanje ovakvih aktivnosti izričito zahtijevaju sudski nalog," navodi Rajčević.

Hrabrost nam neće uliti činjenica da mi nemamo tako ''napredan zakon'' kao Britanci. A nemamo ni kraljicu. Međutim, gledajući strast s kojom pojedini vlastodršci krše postojeće zakone, kao da ih nema, van svake sumnje - u slučaju da neko od njih odluči da se kruniše - mi bismo nastavili "da se pravimo Englezi."

Foto: Ilustracija/YAYimages