Olujno nevrijeme spriječilo je u nedjelju naveče banjolučku publiku da uiva u koncertu najveće estradne zvijezde na prostorima bivše Jugoslavije, Lepe Brene.
Banjalučanima će se Brena pjesmom oduiti već 8. jula na Gradskom stadionu, a u ekskluzivnom intervjuu "Fokusu" govori o dosadašnjem toku turneje "Uđi slobodno", protestima koji su obiljeili njene nastupe u Sarajevu, Zagrebu i Mostaru, kao i o planovima za budućnost.
FOKUS: U Banjoj Luci vas ne dočekuju protestima i uvredljivim transparentima. Da li vam je to sad neobično, s obzirom na dočeke u Sarajevu, Zagrebu i Mostaru?
LEPA BRENA: Moram priznati da se ovdje osjećam fantastično. ao mi je što zbog nevremena nisam mogla da se druim s mojom publikom, ali nadoknadićemo mi to već 8. jula. Prosto mi smeta što u Banjoj Luci nije bilo baš nikakvih protesta. Šalu na stranu, drago mi je što sam prošla kroz sve to. Zahvaljujući Internetu i mnoštvu sajtova na kojima je objavljeno sve o Lepoj Breni, od njenih početaka pa do danas, u javnost su dospjele i moje slike u uniformi, nastale za potrebe jednog spota. Nisam mogla ni da pretpostavim da će se od toga napraviti jedna tako velika priča. Ovo što se desilo samo je još jednom pokazalo kako mediji mogu da manipulišu primitivnim ljudima, ali i onima koji su prošli kroz taj uasni rat i koji su stvarno doivjeli pakao i uasno iskustvo. Vidjeli smo kako zlonamjerni na takav način mogu da čačkaju po emocijama tih ljudi i da u njima probude ono najbolnije. Ipak, moram reći i to da je meni savjest potpuno čista, jer ništa loše nisam uradila.
FOKUS: Predstavnici "zelenih beretki" u Sarajevu konkretno su vam zamjerili što niste zaustavili rat u Brčkom?
LEPA BRENA: Vrlo interesantan stav.
FOKUS: Zbilja, da li je Lepa Brena mogla da zaustavi rat, ne samo u Brčkom već u cijeloj BiH?
LEPA BRENA: Ljudi uopšte nisu svjesni koliko smo mi, javne ličnosti, u suštini bespomoćni, posebno kada je riječ o jednom takvom zlu kakvo je rat. Ljudi misle da mi imamo nekakvu moć, ali u stvarnosti, to je jedna velika zabluda, jer te moći nema. Meni je ao, ali jednostavno nisam bila u mogućnosti da to zaustavim.
FOKUS: Da li vas je sve ovo što se dešavalo u Sarajevu, Zagrebu i Mostaru pomalo razočaralo? Ipak ste vi bili Brena nacionale.
LEPA BRENA: Mislim da je to bila čista manipulacija medija, jer meni se u Zagrebu javio čovjek koji je predstavnik tamošnjeg udruenja boraca i koji mi je jednostavno rekao da njihovo udruenje ne pripada tom nekakvom radikalnom ogranku i koji bi volio da se javno izvini meni i mojoj ekipi. Međutim, meni je bilo dovoljno to što se on javio i predstavio, jer sam shvatila da i u toj populaciji ima onih koji su spremni na sve zbog para. Sve se ipak vrti oko para. U Sarajevu se vrtjelo oko para, a i u Zagrebu. Ljudi jednostavno ne biraju način i sredstvo kako da vam iznude novac. Naalost, sve je to urađeno na vrlo primitivan način, tako da su ovi ljudi, koji su eljeli da dođu i koji su siti priča i gluposti, došli na koncert. Smatram da su ovi koncerti zaista bili uspješni. Budimo realni, na ovim našim prostorima nekadašnje Jugoslavije postoje samo dva čovjeka koja su spremna da uđu u jednu ovakvu priču i da rade ovakve koncerte. Jedan od njih je Zdravko Čolić, a drugi je Lepa Brena. Ne plašim se takvih ljudi, jer i ja konja za trku imam. S druge strane, svi ovi koji se bave tim i takvim pričama i insinuacijama, samo im kaem da postoje sudovi. Kada bismo otišli na sud, vidjeli bismo ko bi tu priču dobio.
FOKUS: Kao što i sami kaete, koncerti su ipak bili uspješni, bez obzira na sva protivljenja. Šta nam to govori?
LEPA BRENA: To je danas sasvim normalno, protest je legalno sredstvo izraavanja mišljenja. Htjeli smo demokratiju, evo, dobili smo je. Nismo eljeli onu nekadašnju Jugoslaviju, svi su htjeli svoju samostalnu dravu. Meni je zaista svejedno kako će se ovi prostori zvati, da li je to istočni Balkan, zapadni Balkan, potpuno je svejedno. Činjenica je da smo mi narodi upućeni jedni na druge, geografski povezani, kulturno, duhovno, mentalno. Ne pada mi na pamet da se vraćam u 1945. godinu ili 1914. ili 1991. i 1998. godinu. Hoću da idem naprijed. Hoću da moja djeca i sva djeca ovog svijeta idu naprijed. Sve ovo što se dešava i što se dešavalo treba da nam bude jedan loš primjer. Kao što je Hitler bio loš primjer za Evropu, tako i naša nesreća na ovim prostorima treba svima nama da bude loš primjer onog što moe da se desi kada se glave usijaju.
FOKUS: Mislite li da će ovi naši, jugoslovenski prostori, ikada ići naprijed? Ne čini li vam se da mi decenijama vrtimo ukrug?
LEPA BRENA: Vidite, ja sam osoba koja ivi malo na Floridi, malo u Monte Karlu i malo u Beogradu, tako da na sve to gledam malo drugačije. Ja sam svjetski putnik i to sam postala u 21. godini i to je moj savjet svoj djeci i mladima da treba da se edukuju i napreduju. Nikada ne treba da zaoborave svoje porijeklo, da zaborave ko su, šta su i odakle su, ali ne treba da se učaure na jednom mjestu, pod parolom primitivizma. Na ovim našim prostorima, moram to primijetiti, najviše je stradala Bosna i Hercegovina. U Hrvatskoj se vidi napredak, izgrađuje se infrastruktura, Makedonija napreduje, Crna Gora, takođe, zahvaljujući stranim investicijama. Jedino što stalno stagnira jeste BiH. Ovde nema infrastrukture, nema autoputeva, najmanje je bilo investicija upravo ovde. Kada taj proces bude pokrenut, kada dođu investicije i kada počnete da ulaete u infrastrukturu, ali i u mlade i obrazovane kadrove, onda će se moći govoriti o nekom napretku. Morate shvatiti da se na njivu više ne ide s konjima i volovima, moramo pratiti tehnološki napredak. Imam jednu globalnu sliku cijele te priče, jer sam sve ovo vidjela i iz neke druge perspektive. Pazite, ja ovom Jugoslavijom špartam od 1981. godine, tačno znam kako je prije izgledao svaki grad, kakvim sam ja putevima tada dolazila do nekih mjesta, a kakvim dolazim sada. Mislim da je budućnost u ulaganju.
FOKUS: Da i kod nas dođe vrijeme u kojem ćemo ivjeti od svog rada?
LEPA BRENA: Neminovno je da i kod nas dođe jedan kapitalistički sistem, u kojem će svaki čovek, u stvari, biti jedna akcija. Znači, ako ste vrijedni, ako radite i postiete rezultate u jednom sistemu, vaša je vrijednost veća. Ako ne dajete sve od sebe, ne napredujete, onda ništa i ne vrijedite. U tom sistemu neće vam trebati nekakve strine i tetke koje imaju para i veza, jer će svaki čovek biti vrijednosna jedinica. To je budućnost koja nas čeka i koja je neminovna. Da li će to doći za pet godina ili deset, ne znam, ali vam garantujem da će Balkan biti jedan prosperitetan prostor, u koji će se ulagati.
FOKUS: Da li ste vi nepopravljivi optimista ili buduća predsjednica Srbije? Imate li političkih ambicija?
LEPA BRENA: Ne. Već 17 godina sam se posvetila porodici i trudim se da svojoj djeci pruim što više, da izrastu u dobre i poštene ljude. Da nemam djecu, moda. Ali, djeca su vam danas jedno veliko preduzeće, u koje treba mnogo da se uloi. A da bi se ulagalo u djecu, prvo treba da se uloi u majke.
Sazrela sam
FOKUS: Vaš novi album dobro je prihvaćen, kako kod publike, tako i kod kritike. Očekivali ste to?
LEPA BRENA: Zadovoljna sam ovim albumom. Prognoze su, moram priznati, bile veoma loše. Prvo je mojim saradnicima bilo sve to malo čudno, jer je zvučalo previše zrelo, ozbiljno. Međutim, ja sam sa 48 godina ponosna na "Mile voli disko", "Sitnije, Cile, sitnije" i druge pjesme koje su obiljeile to vrijeme. Sve je to bilo dio mene i jednog ivota, kada sam tako razmišljala i kada je publika to očekivala od mene. Ovaj album je nastao u trenutku kada sam rekla da elim nešto sofisticirano i ozbiljno, nešto po čemu će me razumjeti ene i devojke. eljela sam da publici ponudim nešto novo, jednu zrelu i ozbiljnu Brenu, koja je na nove pjesme i povratak na scenu čekala 17 godina. U tih 17 godina je sazrela, uozbiljila se, postala osoba koja moe da stoji iza jednog takvog projekta, koji se razlikuje od svega.
FOKUS: I danas se deklarišete kao Jugoslovenka?
LEPA BRENA: Kad kaem Jugoslovenka, mislim na jedno područje koje se nekada tako zvalo. Ja sam nostalgična u kulturnom, ekonomskom i civilizovanom smislu, zato što smo svi mi roditelji, imamo djecu, porodicu, familiju, ljude s kojima elimo da komuniciramo, sarađujemo, napredujemo. Kada sam ja rođena, 1960. godine, tek se pojavio televizor. Znate li vi koje sada vrste komunikacije imamo. Zar danas treba neko da nas vraća u 1945. godinu, zar treba da ponovo po zidovima kačimo slike narodnih heroja? Dajte da kačimo naučnike, umjetnike, ljude koji će nas odvući naprijed. Da se ne shvati pogrešno, slaem se da treba poštovati one koji su se izborili za našu slobodu i dravu, ali moramo ići naprijed. Ne moemo da stojimo na jednom mjestu.