Epidemija gripe u pravilu počinje potkraj godine, a završava u ožujku ili travnju. Bolesti koja uobičajeno prati zimu i koju je gotovo svaki čovjek prebolio bar jednom u životu većina ne pridaje veliku pozornost. Ipak, gripa svake godine u svijetu odnese nekoliko stotina tisuća života, a u otprilike 3 do 5 milijuna slučajeva javlja se u težem obliku. Ozbiljnost gripe uglavnom je podcijenjena zato što se očituje simptomima koji su često slični simptomima obične prehlade, no može imati vrlo ozbiljne, za život opasne posljedice.

A, B, C virusi gripe
Poznata su tri glavna tipa virusa influence koji napadaju ljudski respiratorni epitel: A, B, C , a pripadaju RNA porodici Orthomyxoviridae (orthos = standard, mixo = mukus, tj. sluz). Razlikuju se prema antigenoj strukturi površinskih antigena i prema epidemijskom potencijalu. Tip A uzročnik je svih dosadašnjih pandemija i ozbiljnih epidemija, tip B uzrokuje blaži oblik, a tip C najblaži oblik bolesti. Virusi influence vrlo su otporni na sobnoj temperaturi i hladnoći (i do 7 dana), a zaraznost im slabi na temperaturama višim od 50 stupnjeva C.
Gripa se prenosi udisanjem čestica virusa koje se šire zrakom kad inficirana osoba u blizini kiše ili kašlje, dodirom sa zaraženom ili oboljelom osobom te dodirivanjem zaraženih predmeta poput rukohvata ili telefonske slušalice.
Simptomi bolesti su nespecifični, što znači da se različiti uzročnici mogu kriti iza istih ili vrlo sličnih simptoma. Povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bol u mišićima i zglobovima, umor i malaksalost te kašalj uobičajeni su simptomi, no mogu se javiti i proljev i povraćanje. Za razliku od prehlade, kod gripe je karakterističan iznenadan početak vrlo izraženih simptoma, trajanje od najmanje tjedan dana te osjećaj iscrpljenosti čak i nakon ozdravljenja.

Kako se bolest razvija
U većini slučajeva nakon 3 do 5 dana nastupa poboljšanje općeg stanja, ali nakon tog stadija prividnog oporavka opet nastupa razdoblje pogoršanja i povišene tjelesne temperature prije nego što se bolesnik potpuno oporavi. To je tzv. gripozni V (oznaka fluktuacije tjelesne temperature u gripoznom stanju). Komplikacije su rijetke, ali mogu biti opasne i smrtonosne za neke skupine ljudi (osobe starije životne dobi, srčane bolesnike te osobe koje boluju od respiratorne insuficijencije).
Liječenje obuhvaća odmaranje, vlaženje zraka u kojem bolesnik boravi te dostatno uzimanje tekućine i hrane. Pogrešno je za liječenje gripe posezati za antibioticima jer ti su lijekovi protiv virusa nemoćni. Antipiretik poput aspirina ili paracetamola snizit će tjelesnu temperaturu, a topli napici pomoći će da se nadoknadi izgubljena tekućina.

Cijepljenje
Kako biste se zaštitili od gripe ili barem ublažili intenzitet bolesti i skratili vrijeme oporavka, valja se cijepiti jednom godišnje, i to u listopadu ili najkasnije u studenome, prije naleta virusa. Cjepivo je inaktivirano, odnosno sadrži mrtve viruse gripe, one za koje se prema praćenju kretanja gripe i promjena virusa očekuje da će biti uzročnici u nadolazećoj sezoni. Međutim, uvijek su prisutna dva podtipa virusa A- H3N2 i H1N1 i jedan soj B virusa. Svake godine Svjetska zdravstvena organizacija i EU donose preporuku o sastavu cjepiva za predstojeću sezonu.
Radi povećanja učinkovitosti cjepivima se dodaju pomoćna sredstva, što je osobito važno za osobe starije životne dobi te za sve osobe s oslabljenim imunološkim sustavom. Pomoćna sredstva povećavaju stvaranje zaštitnih protutijela koja štite čak i protiv sojeva različitih od onih uključenih u cjepivo.
Cijepljenje se u prvom redu preporučuje osobama na čije bi zdravlje gripa mogla ostaviti teške posljedice:
- starijima od 65 godina
- kroničnim bolesnicima
- osobama koje rade u zdravstvenim ustanovama
- svima koji se žele zaštititi od gripe.
Učinkovitost cjepiva ovisi o životnoj dobi svake osobe, imunokompetentnosti i podudarnosti sojeva. Učinak cjepiva u djece do 16 godina je 60-90 posto, u odraslih 70-90 posto, a u starije populacije 50-60 posto.
Cjepiva protiv gripe sigurna su za primjenu, no mogu izazvati kratkotrajne neugodne nuspojave poput crvenila, otekline, boli, manjih potkožnih krvarenja ili otvrdnuća na mjestu uboda. Osim eventualnih lokalnih nuspojava, moguće su i sistemske kao što je povišena tjelesna temperatura, onemoćalost, tresavica, umor, glavobolja, znojenje te bol u mišićima i zglobovima. No, takve reakcije obično kratko traju, spontano nestanu nakon dan-dva.

(Vita)

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare