BanjalukaLive

Sun08202017



Kakve su ti riječi, takav ti je život

knjige yay2712

Baš kao što smo skloni pretpostavci da je svijet onakav kakvim ga vidimo, naivno pretpostavljamo da su ljudi onakvi kakvim ih zamišljamo. Tako svako za sebe stvara niz u manjoj ili većoj mjeri imaginarnih odnosa, u osnovi zasnovanih na projekciji.

Od ovog stava Karla Gustava Junga, između ostalog, pošao je švajcarski psihoterapeut dr Vilem Lamers, osmislivši “logosintezu” - metod koji ljudima pomaže da se na veoma praktičan i efikasan način oslobode teških sjećanja, emocionalnih rana i ograničavajućih uvjerenja. Njegova knjiga “Logosinteza” nedavno se pojavila i kod nas, u izdanju “Psihopolis instituta”.

Na osnovu velikog iskustva, autor je otkrio da su reakcije ljudi obično izazvane zamišljanjem onoga što bi moglo da se dogodi, odnosno, da su mnogi strahovi zasnovani na iskustvima iz prošlosti. Zato osoba ponekad gubi kontakt sa svojim trenutnim okruženjem i reaguje kao da su izvori stresa prisutni ovdje i sada. Logosinteza (koja se zasniva na moći izgovorenih riječi) neutrališe te stare predstave, a s njima i povezane reakcije.

Čovjek najčešće nije ni svjestan svih uticaja i frustracija, često uslovljenih tuđim uvjerenjima usađenim od najranijeg djetinjstva. Roditelji riječima i ponašanjem prenose djeci sopstvene poglede na svijet, a oni preuzimaju njihove riječi, stavove i postupke. Kasnije takav uticaj vrše i na druge autoritativne osobe iz okruženja, pa su mnoge naše reakcije unapred programirane... Koliko su žive slike iz prošlosti (ne samo kad je riječ o pojedinačnom iskustvu) svjedoči činjenica da će se svako prisjetiti kada, gdje i kako je čuo za napad na Kule bliznakinje u Njujorku - događaj koji je u jednom trenutku dramatično uzdrmao svijet.

Ista fizička ili emotivna reakcija, poslije ovog iskustva, ponoviće se u svijesti kad god se sjetimo ovog događaja ili kad bi se desilo nešto slično. Takođe, ljudi su rijetko u stanju da razlikuju sopstvenu energiju od energija ljudi iz okruženja. Koliko su sugestivni, najbolje ilustruju reklame: ukoliko se u njima uvode izrazi kao što su, na primjer, “nervozna crijeva” ili “osjetljiva koža”, konzumenti su skloni da takve simptome otkrivaju u sopstvenom tijelu, a potom tragaju za novim informacijama na internetu.

Čak i kad tvrde da znaju kako da razmišljaju pozitivno, žive svoje snove, rješavaju sukobe, upravljaju vremenom, odvažno postupaju - ljudi često ne uspijevaju da ostvare uložene napore. Između ostalog, i zbog toga što ne preuzimaju kontrolu nad volanom dok putuju kroz svakodnevni život, jer ih usmjeravaju obaveze prema drugim ljudima.

Potreban im je “unutrašnji kontrolni autoritet”, a to je određivanje vlastitih prioriteta u skladu sa svojom “esencijom”, odnosno suštinom. Za to je od presudne važnosti napraviti razliku između ljudi iz svog okruženja i zamrznutih slika prošlosti. Logosintezom se sprečava da prošlost ili zamišljeni događaji izazivaju ponovnu aktivaciju. Promjene u svim oblastima života sprovode se “sitnim koracima”, budući da su obrasci kojih se treba osloboditi najčešće stvarani godinama. Logosinteza omogućava da se misli na jasniji, racionalniji i tolerantniji način.

Kako riječi čine čuda? Riječ ima moć uspostavljanja unutrašnje ravnoteže, pa precizne rečenice koje se izgovaraju u logosintezi menjaju naša zapažanja, emocije i razmišljanja. One oblikuju stvarnost dok se izgovaraju. I ono što je najvažnije, čine da ljudi ne žive ni u prošlosti ni u budućnosti, već - ovdje i sada.

STVARAM ONO ŠTO IZGOVORIM

Značaj logosinteze prepoznat je od davnina. Kreativna namjera sadržana u nekoj riječi predstavlja sam princip kreativnog čina. Riječ se čak neposredno poistovećuju s Bogom u prvom stihu Jevanđelja po Jovanu (“U početku bješe riječ”), a njen značaj neprikosnoven je i u bajkama, prvom štivu za najmlađe. Za djecu širom svijeta postoji jedna ista, svima poznata riječ: abrakadabra. Mnogi ne znaju da je ona nastala iz jermenske izreke “avrah ka dabra”, što znači “stvaram ono što izgovorim”.

Izvor: Večernje novosti, Foto: Ilustracija/YAYimages