BanjalukaLive

Fri07282017



Da li je kum još svetinja?

vjencanje youtube3003

Bog na nebu, kum na zemlji. Bog, pa kum. Ili kum, pa Bog. Sve su to samo varijacije na jedno davno "načelo" po kojem je kumstvo veliko kao kuća. I važno do najvažnijeg. U srpskoj tradiciji se izboru kuma oduvijek pristupalo pažljivo, jer nije bilo ko dostojan da te venča ili krsti tebe i tvoju djecu. Običaj starog kumstva uglavnom je prevaziđen, pa djevojke i mladići za svjedoke sa radošću pozivaju najbolje drugarice i drugove. To je, na neki način, i zvanična potvrda ili krunisanje jednog snažnog prijateljstva. Najbolji drug i drugarica tako postaju kao rod, nezaobilazni gosti na porodičnim skupovima, podrška za smijeh i suze, čuvari tajni, neko kome se bezrezervno vjeruje i neko ko se bezrezervno poštuje.

Ali, da li kumstvo baš uvijek može da se smjesti u te okvire? Bira li se svjedok na vjenčanju i krštenju po kriterijumima zvanim ljubav, iskrenost, odanost, razumijevanje, deljenje istog sistema vrijednosti? Ili se sve češće uzima "zdravo za gotovo", po rezonu "nije važno ko će mi kumovati, to je samo formalnost" ili po principu debljine novčanika i titule? Da li se bitnost odluke ko će pored nas stajati u trenutku kada budemo izgovarali "da" braku izlizala? Jesu li interes i ćar česte vodilje u ovom izboru, pa se ono "kume, odriješi kesu" ne odnosi samo na "sitniš" koji se baca na svadbi? Dobro, oduvijek se računalo na to da će taj svadbeni poklon biti zvučan, u stilu reklame "a od kuma - televizor". Ali, to je svadba, ne i ostatak života koji sigurno ljepše prolazi u dobrom društvu. Sociolog kulture dr Ratko Božović, kaže da je kod Srba kum i dalje osoba od povjerenja i poštovanja, ali ipak dominira osjećaj dekadencije ove "institucije".

"U mnogim porodicama kumstvo je i dalje svetinja, međutim, kako su generalno oslabljeni tradicionalni oblici bitisanja, očigledno je da je i ono postradalo. Možda bi čak moglo da se prevede riječima "Bilo nekad, sad se pripovjeda. Jer, kada jedno društvo postane anemično, onda dolazi i do nestašice ljudskosti, privrženosti, poštovanja i vjernosti. Sve je manje iskrenih prijateljstava, a samim tim i "pravih" kumova", navodi sagovornik "Života plus".

Sociolog kulture objašnjava da, ako je funkcija kumstva da učvrsti jedan odnos, onda je problem kada se on temelji na površnosti ili laži. Dobro zvuči kada nam je kum čovjek na položaju, jer od njega možemo da očekujemo da nas zaposli, popravi reputaciju, uvede u krug "zvučnih" imena. Ne kaže se bez razloga - "s kim si, takav si". Pa i ukoliko nije na položaju, zašto da ne bude imućan, jer bismo tako mogli da računamo na konkretnu korist. Bar ponekad, kada zatreba. Bolje i tako nego da pustimo srce da bira, pa se okumimo sa nekim ko je "sitan" kao mi. Ali, sve nas to odaje kao ličnosti. Osvetljava sklonost ka koristoljublju koja sutra može da zameni "žrtvu", ali teško i da se iskoreni. I baš zbog toga lako proklizavamo u životu.

"Takav kum će iskoristiti prvu priliku da prevari svog kuma, zabode mu nož u leđa, podmetne mu nogu, proda ga za interes više. Ako mu je u startu nedostajalo privrženosti, one ljudske, šta onda može da se očekuje kada kumu krene loše. Teško da će mu se onaj drugi naći, pristati da troši svoju energiju, vrijeme ili novac da mu pomogne. Kada takav odnos počiva na laži i licemerju, samo je pitanje kada će se urušiti. Lažomanija je forma koja nema dosljednost, pa mora da propadne", kaže Božović.

Kumstvo bi kao i svaki emotivni odnos trebalo da se "zaliva", njeguje i tako raste, na obostrano zadovoljstvo, na zajedničku radost. Divno je kada imamo nekog s kim dani ili bar krupniji datumi mogu da nam budu zabavniji, bezbrižniji, opušteniji. Kada sa nekim gradimo mikrosvet u koji uvijek možemo da pobjegnemo od svijeta. Ali, izreka "kum nije dugme" lako u praksi gubi to "ni". Kada nam je materijalna ili bilo koja interesna računica vodilja, jasno je da nam nije do iskrenog drugarstva. Apsurd je što, kako kaže sagovornik, time što ne uvažavamo kuma, zapravo priznajemo sebi da ne uvažavamo ni sebe. Tako se lišavamo dostojanstva i prijateljstva koje bi moglo da bude "za cijeli život", "u dobru i zlu", samo zato što smo htkeli da unovčimo kumstvo. Lokepo je, naravno, kada nam je kum uspkešan, uticajan ili imućan, ali to ne znači da bi to smkelo da bude primarno u našoj odluci. Jer, on ne bi trebalo da se bira po tim kriterijumima, nego po onom nečem posebnom što prave "duhovne rođake" spaja. Pa, ako se usput poklope i ostale stvari, lokepo. Ali ne smokemo zbog njih da se odričemo boljih i većih prijatelja samo da bismo imali "moćnog" kuma.

"Mnogi baš tu, međutim, vide mogućnost da nadoknade neke stvari koje su im rođenjem možda uskraćene. Ne možemo da biramo roditelje, sestru, brata, rođake, ali kumove možemo", kaže Božović.

S druge strane, neko se baš tu gdje može da bira, uopšte ne potrudi. Svejedno mu je ko će mu biti svjedok na vjenčanju, krstiti njega ili njegovo dijete, jer je to samo formalnost. Ne mora da ih veže nikakva emocija, nemaju mnogo tema za razgovor, razmimoilaze se u pogledima na život, nije im važno da li će se sutra družiti, ljetovati zajedno, poznavati djecu jedno drugih... Oni ne vjeruju u priče da izbor kuma može da utiče na sudbinu njihovog braka ili života, da im donese sreću ili, naprotiv, da ih unesreći. Sve je tu nevažno, samo da se "odradi".

"Ne znam da li je to benignije od interesnog razmišljanja, ali svakako ne zvuči pozitivno. U situaciji u kojoj možemo da biramo, dobro je da to zaista učinimo, a ne da banalizujemo stvari ili osporavamo određene vrijednosti", navodi sociolog kulture.

Zato je ljepše da se bar na početku ne odričemo punog srca i čistog obraza. Jer, kao i u svakom prijateljstvu, moguće je da se ljudi fizički udalje ili se psihološki i vrijednosno raziđu u nekim stvarima. Ali, neka temelji budu čvrsti i iskreni, neka se čuju jake i tople "note" i isijava obostrana ljubav i poštovanje.

PAZITE KOGA BIRATE

U srpskoj tradiciji važi pravilo da se kumstvo ne odbija, pa se čak vjeruje da u protivnom može da te prati nesreća do kraja života. Božović kaže da nije siguran koliko i dalje opstaje to religijsko vjerovanje, ali da je svakako bolje da za kuma ne biramo prijatelja za kojeg nismo sigurni da će se obradovati našem pitanju.

"Kada kumstvo ponudimo drugu iz djetinjstva ili osobi sa kojom se već duže vrijeme kvalitetno i intenzivno družimo, naravno da je prirodno da pristane. Kada se neko dvoumi, onda već treba da se zamislimo koliko je to prijateljstvo obostrano", kaže sociolog kuture.

ŠTA TO RADIŠ, KUME?

Da kum može da izigra kumovo povjerenje i prijateljstvo , opisana i u knjigama, oživljena i na malom i velikom ekranu. U srpskoj istoriji je Miloš Obrenović ubio kuma Karađorđa, nakon čega je podigao manastir Pokajnicu. I u savremenoj politici su se mnogi okumili, pa nedugo zatim postali najljući neprijatelji. Čuvena je replika "Šta to radiš, kume?" iz kultnog filma "Maratonci trče počasni krug", kada Mirko (Bogdan Diklić) zatekne svoju vjerenicu Kristinu (Seka Sablić) i kuma Đenku (Bora Todorović).

Foto: Ilustracija/YouTube/ScreenShot