BanjalukaLive

Wed10182017



Đorđević: Hrvatska 1995? Nema opravdanja

djordjevic euroblasketorg18


Aleksandar Đorđević, selektor reprezentacije Srbije, govorio je za Index.hr o srpskoj i hrvatskoj košarci, kao i sukobu sa Draženom Petrovićem. Tu je i priča o čuvenom silasku Hrvatske selekcije sa postolja, kao i još mnogo veoma zanimljivih tema.

Reprezentacija Srbije je u prošlu nedjelju ostvarila još jedan veliki uspjeh osvajanjem srebrne medalje, a uspjeh ‘Orlova’ još više dobija na značaju kada se zna da selektor nije mogao da računa na sedam ključnih igrača. Kolege s hrvatskog portala smatraju ovu medalju, inače treće srebro u nizu, iskorakom.

“Ovo je jako lijepo pitanje. Da, napravio sam iskorak, kao i moja ekipa. On je vezan za jednu ludu hrabrost i vjeru u ove momke i ovo što radimo svih ovih godina. Puno mi to znači, ponosan sam na njih, ponosan sam na ovo što smo napravili. Ovo je proizvod vrhunskog rada i odnosa, prije svega igračkog odnosa prema obvezama i planu koji smo stavili na papir”, počeo je priču Đorđević i nastavio:

“Nismo imali sreće s povredama, ali nije dolazilo u obzir da to stavimo kao izgovor pred naciju i igrače koji putuju na Evrobasket. Ja sam tako odlučio, rekavši da je sastav promijenjen, ali ambicije ostaju iste. Potrudio sam se da prenesem tu svoju veliku vjeru u igrače, a iz njih i na teren. Imamo ludi takmičarski karakter, snagu grupe koja vjeruje i živi zajedno, koja se druži i izvan terena, na što sam jako ponosan. Napravili smo puno u četiri godine, doveli smo i ljudske odnose u reprezentaciji do višeg nivoa. Nadam se da će ta atmosfera dugo trajati u srpskoj košarci”.

Ono što krasi Saletovu Srbiju jeste činjenica da se nikada ne predaje, ko god bio protivnik i ko god da je na parketu. Tako je bilo i na prošlom Evropskom prvenstvu na -12 u polufinalu protiv Litvanije, kao i sada protiv Slovenije na gotovo 20 razike.

“Ja sam jedini psiholog ove ekipe. Svako od ljudi u tim donese određeni kvalitet, ljudski i igrački. Treba pronaći simbiozu različitih karaktera koja pomaže igračima da na terenu prikažu najbolju košarku. Reći ću vam, usljed svih otkaza i problema, nije mi bilo teško – iskreno vjerujem u ovo što radim. Smatram reprezentaciju Srbije svojom misijom, ne vuče me novac nego strast. Reprezentacija mi je dala puno dok sam bio igrač, daje mi puno i sada dok sam selektor. Jednostavno sam presrećan”, iskren je Sale Nacionale.

Kako kažu, srpsku i hrvatsku ‘spaja’ i Saletova trojka na prvenstvu Starog kontinenta dvije godine kasnije, u njegovom stilu – u posljednjem napadu za pobjedu.

“Da, trojka Hrvatskoj na Evrobasketu značila mi je mnogo jer je bila prekretnica za naš srpski, u ono vrijeme jugoslavenski košarkaši put. Ko zna što bi bilo da je bilo obrnuto. O tome niko ne razmišlja”.

Hrvate je potom zanimalo koji je Đorđevićev recept za stvaranje vrhunskih plejmejkera, u želji da to primjene na svoj nacionalni tim.

“Rad s mladima je ključ. Ne želim da ulazim u probleme Hrvatske. Recept? Ne znam. Iznenadilo me da nemate medalju već toliko godina u nizu. Mi smo osvojili svjetsko srebro i napunili terene između zgrada, djeca su opet uzela košarkašku loptu u ruke. Možda je to recept”.

Po ko zna koji put u svom životu, jednog od najboljih plejmejkera svijeta svih vremena čekao je čuveni beogradski balkon i desetine hiljada vernih navijača po povratku iz Turske.

“Uh, bilo je… Još me drži, i dalje sam najponosniji selektor. Otišli smo na Evrobasket s pet debitanata. Doček je puno značio igračima koji se do sada nisu popeli na balkon. Ta tradicija živi od 1995. godine. Ljudi su nas dočekali s iskrenim poštovanjem i divljenjem. Srpski navijači i javnost poštuju medalju koju smo donijeli. Svi moramo biti ponosni”, jasan je bio selektor Srbije i onda se nadovezao na spomenutu 1995.

“To je bilo prvenstvo puno emotivnog naboja, prvo takmičenje poslije tri godine embarga kada smo zbog političkih sankcija bili ukinuti iz sporta. Plasirali smo se i donijeli zemlji zlatnu medalju. Odigrali smo istorijsku utakmicu protiv Litvanije. Kako sam se zaustavio na 41 poenu? Ah… Bilo je fenomenalno. Najbolja utakmica u mojoj karijeri”.

Naravno, uslijedilo je čuveno pitanje o silasku hrvatske selekcije sa postolja prilikom dodjele medalja.

“Pritisak državnih vrhova na sportiste bio je ogroman, i ne samo tada. Sećam se kako su Zdovca uklonili iz reprezentacije Jugoslavije iz polufinala u Rimu. Bio sam tamo, svi smo zajedno plakali. Tako je bilo. Sportisti su se uvijek koristili u razne nacionalističke svrhe i interese. Neki pametniji su se isključili, neki su to radili iz uvjerenja, što je sasvim legitimno. Silazak s postolja? Ne mogu da kažem da je to bio ružan čin, ali je svakako bio neprimjeren za jedno tako veliko takmičenje. Nema opravdanja. Mi to danas prihvatamo kao dio ludog vremena, ali to je bio nepotreban potez. Iste godine igrali smo kvalifikacije za Evrobasket u Sofiji, a reprezentacija BiH nije htela da igra protiv nas iz političkih razloga. Ali hajde. Sportisti su često žrtve jer se nađu u tim situacijama koje ih obilježe ili ostanu ucrtane u njihove živote i karijere”. kaže Đorđević.

Kao što je ranije i otkrio, Đorđević je još jednom potvrdio da se u Atini srdačno pozdravio sa Dinom Rađom, kao i da se družio sa bivšim reprezentativnim kolegama.

“Istina je, bilo je napeto, između nas i njih za večerom bili su postavljeni drugi stolovi, zvali smo ih EU stolovi. Itekako smo se družili i do danas smo ostali dobri prijatelji. To nam nitko ne može oduzeti. Isforsirano su nas razdvojili, ali naša prijateljstva prije raspada države su mnogo dublja i iskrenija. Spaja nas ono što smo zajedno proživeli”.

Srpski selektor prokomentarisao je i veliki uspjeh Slovenaca.

“Zasluženo, svaka čast. 11 Slovenaca i jedan Amerikanac su osvojili medalju. Sve čestitke Igoru Kokoškovu, on je jako zaslužan za slovensko zlato. Smeta me kada kažu da je Slovenija iznenadila. Nisu iznenađenje, ni blizu, a kamoli najveći šok u istoriji Evrobasketa. Ko prati košarku, zna da imaju dobre rezultate iza sebe”.

S druge strane, o arbitirima koji su žestoko oštetili njegovu selekciju nije želio da govori….

“Ma, nebitno je. Nisu bili na nivou atletike, duela i košarke koja se igra na Evrobasketu, mnogi su došli na takmičenje iz zemalja gde nema ovakvih turnira i igrača. Čestitam Slovencima, zasluženo su prvaci”.

Za kraj, uslijedilo je pitanje koje se tiče sukoba njega i Dražena poslije utakmice između Partizana i Cibone, kada mu je Petrović rekao da će se potruditi da više nikada ne zaigra za Jugoslaviju.

“Da, rekao mi je da nikad neću igrati za Jugoslaviju, Duda Ivković me zaista nije vodio na turnir, ali danas razumijem. Trebalo je povesti još nekog ko je jak u obrani, a Dražen je uvijek mogao da postigne 40 poena. To su bila sportska rivalstva i bila su vrijedna. Nisam htio da igram sa Draženom, već protiv njega, a tako je bilo i s Rađom ili Kukočem”, zaključio je Aleksandar Đorđević Sale se sada okreće posliju na klupi minhenskog Bajerna.

(Index.hr, Foto: Eurobasket.org)