BanjalukaLive

Fri03242017



Tihomir Stanić: Nismo zreli za film o Jasenovcu

tihomirstanic youtube1003

Tihomir Stanić (56) nije čovjek koji lako odustaje. Ali, poslije deset godina borbe da snimi film o Jasenovcu i Dijani Budisavljević, odustao je.

"Nisam odustao potpuno, samo sam sve to odložio na izvjestan period, jer sada nemam snage. Sve je ušlo u ćorsokak i sam sebi sam postao dosadan i smiješan. Iz raznih razloga sada nisam spreman da se narednih nekoliko godina bavim time, pa nek to uradi neko drugi. Mislim da nijedan film na temu Jasenovca neće isključiti drugi. Naprotiv, smatram da bi bar jednom godišnje trebalo da imamo po jedan film na ovu temu, ili bar svake druge. Opet, to je posljedica opšte političke i društvene situacije", kaže Stanić za frankfurtske "Vesti".

Godinama je pokušavao da skupi pare za ovaj film, a kada je objavio da odustaje odjednom su ljudi počeli sami da se javljaju.

"Nisam to objavio sa nekom namerom, ali otkada se ta vijest pojavila javljaju mi ljudi koji su počeli na račun moje firme da uplaćuju novac. Tražili su pejpaj nalog, hoće da me podrže, ali ja ću svima vratiti novac koji mi je greškom uplaćen. Nisam ja u potpunosti odustao, samo sam to ostavio za neko drugo vrijeme. Htio sam da ispričam priču o dobru, o ličnoj humanosti i žrtvi u paklu logora. Poslije svega procjenjujem da sada ne postoji zrelost za takav film. On bi u ovom času bio dio jedne politikantske kampanje, a to ne želim", iskren je Stanić.

Tokom karijere igrao je različite uloge, ali ga ljudi i danas najviše pamte po roli kralja Aleksandra Obrenovića. Mada, uloga inspektora Marjanovića u seriji "Ubice mog oca" na dobrom je putu da zasjeni i kralja.

"Sad igram bez maske. Kao kralj sam farbao kosu, puštao brkove... Iako je bilo davno i danas ljudi kad me vide kažu: "Gdje si, kralju?" Mislim da je i to bila jedna od rijetkih i prvih dobro urađenih istorijskih serija. Imala je melodramski i istorijski aspekat. Mislim da sam imao sreće, a i zaslužio sam takve uloge. Nekad je Aca Popović govorio da je u pozorištu veoma važno da imate dobar tekst, reditelja, ali ako nemate i malo sreće, nemate dobre predstave. Mora malo da se pospe zlatni prah, da se desi magija da bi sve to dobro ispalo.

Film za vječnost

"Ljudi ne shvataju da se novac za film ne može alhemijski pretvoriti u djelo. Od tog novca žive filmski radnici žive, plaćaju porez, školuju djecu. Napraviti film je isto što i napraviti jednu fabriku, koja radi jedan ograničeni vremenski period, a proizvod ostaje za vječnost i kao kulturno dobro nacije. Znači nije ulaganje u film pretapanje tog novca u celuloid, nego je prilika da ljudi koji se bave tom vrstom umjetnosti prežive, iškoluju djecu koja će možda neće biti filmadžije, već atomski fizičari, ljekari", kaže Stanić.

Apsurdi tranzicije

Mnogi glumci žale se na sve teži položaj, mada u Srbiji nikada, pa ni danas, nije lako biti umjetnik.

"Mi ponekad iz narcisoidnosti tražimo kao narod i kao država dokaze da smo drugačiji od drugih, a nismo. Svuda u svijetu je slično. Naši glumci žive siromašno, ali i glumci u Evropi u odnosu na ostale profesije gdje se bolje zarađuje isto tako žive. S druge strane, imamo bezbroj akademija, svake godine dobijamo stotine školovanih glumaca. Pitanje je odgovornosti ljudi koji pristaju da učestvuju u stvaranju tih škola i koji kao pedagozi rade sa tim mladim ljudima za koje znaju neće biti posla", kaže Stanić i dodaje:

- Recimo, imate u Republici Srpskoj akademiju gdje se školuju filmski reditelji, snimatelji a u budžetu države ne postoji stavka kinematografija i za nju se ne odvaja ni dinar. Tako da su to apsurdi tranzicionih društava.


Foto: YouTube/ScreenShot