Kao da je i nebo juče htjelo da pokaže koliko je zaboljela smrt dvanaestogodišnje Ane Ćurković, koja je u nedjelju preminula poslije povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći u kojoj je prije devet dana poginula i njena majka Slavica.
Jecaji njenog oca Strahinje, brata Miloša, djeda i baka, njenog razreda šestog dva Osnovne škole "Ivo Andrić", skamenili su Donji Bukvalek, gdje je porodično groblje Ćurkovića.
Prekinuto djetinjstvo, prazna školska klupa, nedovršena igra sa najboljim drugaricama, list u dnevniku prepun petica...
- Najdraža i najljepša seko, hvala ti što si u našu kuću unosila radost. Ti si bila sunce našeg neba. Sad kad si na nebu, čuvaj nam našu majkicu. Ona će te milovati i paziti na tebe. Obećavam ti da ću čuvati našeg tatu. Doći će dan kad ćemo i nas dvojica doći vama, pa ćemo ponovo biti srećni - rekao je trinaestogodišnji Miloš opraštajući se od svoje jedine sestrice. Iako više niste s nama, kazao je Miloš, uvijek ćemo vas nositi u srcu i nikad nećemo zaboraviti svu radost koju ste nam pružale.
MILOŠEV RAZRED
Na posljednji ispraćaj Miloševe sestre Ane juče je došao cijeli njegov sedmi razred iz Osnovne škole "Ivo Andrić". Djeca su, kažu, htjela da utješe svog drugara i oproste se od Ane, koju su svi voljeli.
S neizmjernim bolom i morem suza od svoje mezimice oprostio se i otac Strahinja, rekavši da je ona bila dijete kakvo se samo poželjeti može.
- Tatina zvijezdo sjajna, uvijek ćeš nam sjati. Uvijek si voljela biti u maminom zagrljaju, a tamo ćeš i ostati. Bila si đak za primjer, voljela svoje drugare, stalno pomagala drugima. Za našu sreću bio je dovoljan tvoj osmijeh. Neka te anđeli čuvaju, anđele moj mali - kazao je tata Strahinja. Kakvo je vrijedno, plemenito i posebno dijete Ana bila govore svi njeni drugari, s kojima je šest godina dijelila učionicu. Prazna klupa u kojoj je sjedila sa drugaricom Nevenom uvijek će podsjećati na njene osmijehe.
- Vjerovali smo da će njena mladost pobijediti smrt. Nažalost, nije bilo tako. Izgubili smo prvu među nama. Velikog druga, odličnog đaka. Ana će uvijek živjeti u nama, jer je u našim srcima ostavila neizbrisiv trag - poručuju njeni drugari iz razreda.
Anina škola juče je bila obavijena tugom. Na mjestu gdje je sjedila bila je njena slika, buket cvijeća i upaljena svijeća. A u učionici se čuo samo plač. Na tabli je, umjesto zadataka, bila bijela ruža i riječi "Posljednji pozdrav našoj Ani"... Andrea, Milica, Anđela i sva druga djeca iz razreda htjela su da ih neko probudi iz ružnog sna. Razrednica Desa Todić priča da joj ovo najteži trenutak od kad je prvi put ušla u učionicu.
- Ana je uvijek bila odlikaš, ali u ovom polugodištu je bila posebno vrijedna. Dnevnik je prepun petica. Sa svima se družila, a kad je kontrolni, uvijek je pomagala drugima. Kad smo nedavno imali čas odjeljenske zajednice, ona se ponudila da do kraja godine sjedi s jednim dječakom koji je lošiji đak, kako bi mu pomogla da popravi ocjene. To dovoljno govori kakvo je dijete bila - kaže nastavnica Desa Todić.Nikad neću zaboraviti, priča ona, posljednji dan kad smo vidjeli Anu.
- Taj petak prije nesreće, ona je ustala i pitala kad ćemo ići na jednodnevni izlet, koji smo dugo planirali. Oči su joj tako sjale - kaže razrednica Desa. Na Aninom posljednjem ispraćaju, drugari su poručili da neće otići na izlet, jer bez nje ništa više nije isto.
Opcija postavljanja komenatara na vijestima je omogućena samo registrovanim korisnicima.
Upozorenje:
- Prilikom postavljanja komentara svi korisnici su dužni da poštuju Uslove korišcenja BanjalukaLive portala ili ce im u protivnom biti uskraćena mogucnost da ponovo postavljaju svoje komentare.
- Portal www.banjalukalive.com ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije portala www.banjalukalive.com.
; "Posljednji ispraćaj")
Prikaži/Sakrij komentare
