Kiša, vjetar, magla, ali i ljudski faktor ni ove godine nisu spriječili brojne planinare da, u okviru tradicionalne manifestacije "Vidovdanski uspon na Maglić", osvoje najviši vrh RS i BiH.
Dobro opremljeni i u dobrom raspoloenju, na ovaj pohod proteklog petka, u ranim jutranjim časovima uputili su se planinari iz naše zemlje i okruenja.
Nakon vonje asfaltom do Nacionalnog parka Sutjeska uslijedila je vonja makadamom do Prijevora, mjesta gdje je započela planinarska avantura. Plan je bio da se dođe do Trnovačkog jezera odakle se narednog jutra trebalo krenuti u osvajanje 2.386 metra nadmorske visine.
Umor na putu do jezera nadilaze nesvakidašnji prizori Suhe jezerine u kojoj lei na stotine oborenih stabala. Groblje stabala na mjestu gdje je nekad bilo jezero, nastalo je kao posljedica lavine. Nakon dvočasovnog pješačenja dođoše planinari do jezera gdje je, kao i prethodnih godina pripremljen logor. Sve je djelovalo obećavajuće dok se kampom nije proširila vijest da je iz Crne Gore stigla zvanična obavijest da se kamperi do jutra raziđu, jer nelegalno borave na teritoriji crnogorske drave. U kratkom obrazloenju iz Granične policije Crne Gore, rečeno je da organizatori okupljanja, Planinarski savez RS i Planinarsko društvo ''Zelengora'' iz Foče nisu na vrijeme obavijestili nadlene u Crnoj Gori da će na teritoriji njihove drave biti organizovan planinarski kamp.
Za mnoge planinare uspon na Maglić tako je završio prije nego što je i započeo. Drugi su se, pak, narednog dana vratili na Prijevor kako bi se na Maglić popeli sa strane koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske. Neki, među kojima su bili i domaćini iz Foče, ipak su ostali kod jezera i uprkos neugodnostima osvojili vrh.
Ljubiša Aramanda, predsjednik Planinarskog saveza RS, rekao je da se manifestacija svake godine uredno najavi svim organizacijama, te da do sada nije bilo nikakvih problema.
- Vidovdanski uspon je i ove godine okupio veliki broj planinara iz naše zemlje, Srbije, Hrvatske, pa čak i Njemačke. Malo smo razočarani ponašanjem pogranične policije Crne Gore, ali se nadamo da će se ovi nesporazumi riješiti na dravnom nivou, kako bi se ovakva situacija ubuduće izbjegla - naveo je Aramanda.
Ovakvih problema nisu imali članovi Planinarsko alpinističko orijentacionog kluba Banja Luka, PAOK koji se već godinama na Maglić penju s Prijevora uz, kako kau, banjolučki smijer koji je strmiji i daleko tei.
- Markirali smo tu stazu prije nekoliko godina i uspješno smo se kao i uvijek uspeli. Vratili smo se preko Trnovačkog jezera kako bi uivali u pogledu koji se prua s vrha - kae Duško Blaić, predsjednik ovog kluba.
Dušanka Adić (52) iz Banje Luke, po drugi put je osvojila Maglić.
- Osjećaj koji te obuzme kad se uspneš na vrh, ne moe se opisati riječima. To se jednostavno mora doivjeti. Zato pozivam mlade ljude koji umjesto što sjede u dimu po kafićima, izađu vani i uivaju u čarima prirode - poručila je Dušanka.
U osvajanje najvišeg vrha s Prijevora, pa preko jezera, uputili su se i članovi Planinarskog kluba "Gora" iz Banje Luke. Nakon šest sati hoda od kojih je četiri padala kiša, uspješno su se vratili. Umorni, pokisli i promrzli, ipak, zadovoljni.
- Bilo je teško. Staza je strma. Gotovo četvoronoške smo stigli na vrh. Planina je zaista surova, ali i prelijepa, jer pogled koji se pruao s vrha vrijedan je svega - rekao je Duško Todorović, jedan od članova ovog društva.