 Na ulicama grada, povodom 8. marta, u petak je bilo mnogo štandova na kojima se prodavalo cvijeće. Na jednom od njih ruže i karanfile prodavao je Vaso Bošnjak, Banjalučanin u invalidskim kolicima.
- Za sve veće praznike izađem na ulicu da prodajem sitnice, kako bih nešto zaradio. Moram tako, jer sa 40 maraka koje dobijam od Centra za socijalni rad, kao naknadu za tuđu njegu i pomoć, ne mogu da preživim. Da nemam sestru, koja mi pomaže koliko može, jer i ona ima svoju porodicu, ne znam šta bih - priča Bošnjak, koji je kao dijete obolio od dječje paralize.
Za dan proveden na ulici, Vaso će dobiti dnevnicu koja je u iznosu njegove mjesečne pomoći, pa i više, a taj posao omogućio mu je prijatelj. Član je i Udruženja paraplegičara oboljelih od dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Banje Luke, ali, kaže da oni nemaju sredstava za neku pomoć, jer je članova mnogo.
- Ja još dosta mogu sam da uradim, a u Udruženju paraplegičara ima članova koji su u gorem položaju od mene. Dvanaest godina prodavao sam stripove na ulici, ali oni su prestali da se čitaju, pa sad pokušavam ovako nešto da zaradim. Snalazim se na razne načine - dodaje Bošnjak.
Nadoknada za tuđu pomoć i njegu centara za socijalni rad u Republici Srpskoj iznosi 41 marku, dok je u Federaciji BiH ona oko 300 maraka. Po mišljenju Bošnjaka, to posebno degradira ovu populaciju u Republici Srpskoj.
U Udruženju paraplegičara, oboljelih od dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Banjaluka, koje broji 325 redovnih članova, kažu, da se njihov rad bazira na dugoročnoj pomoći ovim licima, kroz zaštitu prava.
- Nastojimo da ih, kroz razne edukacije i druženja, osposobimo da što samostalnije organizuju svakodnevni život i da ih upoznamo s njihovim pravima. Smatramo da je to važnije od kratkoročne novčane pomoći - kažu u ovom udruženju.
(Fokus)
 |
; "Vaso Bošnjak")
Prikaži/Sakrij komentare
