|
Inženjera spasava vrbova šiba |
 Inženjera agronomije Aleksandra Antića (49) i njegovu suprugu, Savku (43), poljoprivrednog tehničara, rat je iz Šamca doveo u Banju Luku, gdje su, igrom sudbine, postali korpari.
- Posla u struci nije bilo, pa smo se Savka i ja uhvatili vrbove šibe i počeli da pletemo stolice, korpe i druge rukotvorine koje sam naučio od svog oca, a Savka od svog, i ta tradicija kod nas, Antića, ne prekida se već 150 godina - pripovijeda Aleksandar.
Smeta im, kažu, što država nema mehanizme za podsticaj razvoja ovog zanata, kao i drugih starih zanata, već ih tjera da se registruju kao trgovačke zanatske radnje, s prodajnim mjestom, jasnim natpisom imena prodavnice, što poskupljuje ovu manufakturnu proizvodnju.
- Poslušali smo ih i, u naselju Budžak, otvorili prodavnicu. Sve su prilike da ćemo bankrotirati. Za sve siromašniji narod, ovo je luksuzna roba, a bogataši kupuju uvozni namještaj - kaže Savka.
Bračni par Antić od vrbovih šiba izdržava sina studenta i kćerku, učenicu završnog razreda gimnazije, a tu je i još jedan student, kome je Savka tetka.
- U ratu su mi od granate u rovu poginula oba brata, u istom minutu, a otac mi se iz ratnog vremena još vodi na listi nestalih lica. Uzela sam bratovog sina na školovanje i nadam se da ćemo svi zajedno dočekati bolja vremena - govori Savka.
Srećna okolnost jeste to da je u Šamcu ostala plantaža američke vrbe, koja se godinama obnavlja i rasađuje, pa Antići imaju obezbijeđenu sirovinu za svoje rukotvorine od pruća. Ipak, dok šiba stigne za ugradnju na odabrani kalup, mora se mnogo toga u pripremi uraditi. S plantaže se ubrane mladice prvo ogule, potom kuvaju na određenoj temperaturi, a tak kasnije oblikuju u željeni proizvod. Hoće li zaista doći bolji dani za vrbovu šibu, sada je teško reći. Trebalo bi sačekati i vidjeti.
(Fokus)
 |
; "Image")
; "Inženjera spasava vrbova šiba")
Prikaži/Sakrij komentare
